Velike obljetnice Opatije bajne

Opatija je bajna, kako se često kaže. Naše najstarije i najmondenije turističko odredište ove godine slavi nekoliko velikih jubileja. Prošlo je 180 godina od početka organiziranog turizma u Opatiji, što je ujedno i početak hrvatskoga turizma uopće. Stoga će se ove godine Dan hrvatskog turizma obilježiti upravo u Opatiji. Istovremeno se obilježava 135 godina otkako je Opatija proglašena carskim lječilištem, 130 godina od održanog susreta austrijskog i njemačkog cara (koji je trajao doduše samo jedan dan), te 25 godina od imenovanja Thalassotherapije referentnim centrom za zdravstveni turizam i medicinski programirani odmor.

Snimila Jelena Šporčić Prtorić

Vila Angiolina, ishodište hrvatskog turizma / Izvor TZ Grada Opatija

Sve je počelo u Angiolini

Opatija je danas sjedište hrvatskoga zdravstvenog i kongresnog turizma, kao i Hrvatskog muzeja turizma koji se nalazi na legendarnom mjestu turističkih početaka, Vili Angiolini. Ovu je vilu 1844. godine sagradio riječki trgovac žitom i drvom Iginio Scarpa i nazvao ju je po svojoj voljenoj supruzi. Ujedno je ovaj patricij uredio i danas postojeći park koji donosi dašak suptropske vegetacije. U čast tome, njegov izravni potomak Matteo Scarpa, koji danas živi u Rimu, posjetio je prije nekoliko mjeseci vilu i obišao je u pratnji gradskih vlasti. Ovo je vrijeme kada Europljani počinju shvaćati blagodati primorske klime, te se razvijaju ljetovališta, ali i zimovališta, ponajviše kao lječilišta. Naime, tada se razvija medicinska disciplina koja istražuje ljekovita svojstva prirodnih resursa – voda, zrak, sunce – i način njihove terapeutske primjene radi liječenja i rehabilitacije. Dolazak željeznice u Rijeku 1873. godine i spoj prema Beču i Budimpešti otvara priliku za razvoj turizma u nekadašnjem malom mjestašcu nazvanom prema opatiji sv. Jakova.

Zbog početne neisplativosti željeznice, austrijsko društvo Südbahn 1882. godine kupuje vilu Angiolinu i razvija turističku ponudu. Već dvije godine kasnije dovršena je izgradnja hotela Kvarner i uređeno je lučko pristanište za putničke brodove. Razvijaju se nova zanimanja. Osim proizvoda vrtlarstva, vinogradarstva, voćarstva i maslinarstva koji dolaze na hotelske stolove, odjednom se pojavljuju vodiči, tekliči, barkajoli, sluškinje i pralje. Još je književnik i liječnik Juraj Matija Šporer 1877. isticao izuzetne pogodnosti Opatije, ali se Leopold Schrötter von Kristelli odlučnije zauzimao za razvoj Opatije u klimatsko lječilište.

Donekle je sporo išlo to prepoznavanje Opatije, ali je istaknutim djelovanjem europski priznatog balneologa Juliusa Glaxa Opatija ipak postala 1889. godine službenim lječilištem (Kurort) carskim ukazom koji je postavio i Glaxa ravnateljem. Na prijelazu stoljeća ovdje dolazi sve više liječnika, niču ordinacije, sanatoriji i kupališta. U ovo vrijeme nastaje i poznata šetnica od Voloskog do Lovrana, lungo mare, u duljini 12 kilometara. Rumunjski kraljevski par financira i trasiranje šumske šetnice s vidikovcima, nakon što se rumunjski kralj Karlo I. izgubio na obroncima Učke. Do danas je ta šetnica zvana imenom Carmen Sylve, njegove supruge. Bavarski internist Max Joseph Örtel srčanim bolesnicima preporuča šetnju po lungo mare kao rehabilitaciju, a Opatija se pojavljuje i na stranicama vodećih europskih medicinskih časopisa.

Posjeti okrunjenih glava

Aristokrati su se dugo zadržavali u svojim posjetima. Prinčevi, grofovi, baruni, bojari i članovi vladajuće dinastije znali su proboraviti cijelu zimu ili neko drugo godišnje doba u Opatiji, pa su stari cjenici prikazivali smještaj u tjednima ili mjesecima, a ne dnevne tarife. Stoga je Opatija dobila i ime zimski Beč. Zanimljivo, ljeto je bilo najmanje atraktivno, a turistička sezona je trajala od rane jeseni do kasnog proljeća. Što bismo sve danas dali da se takvo vrijeme vrati!

Opatija je i dalje sjedište mondenog turizma u Hrvatskoj / Snimila Jelena Šporčić Prtorić

U ožujku 1894. Opatiju posjećuje i austrougarski car i kralj Franjo Josip I. Cijelu se noć vozio kraljevskim vlakom iz Beča te je oko devet sati ujutro stigao u Matulje. I danas se na željezničkoj stanici u ovom mjestu nalazi Carska soba. Umorni se car malo odmorio, pa je diližansom krenuo do hotela Stephanie (danas Imperial). Njegov susret s njemačkim carem Wilhelmom II. dogodio se u Opatiji 29. ožujka, ali nije jasno gdje. Wilhelm je stigao brodom koji je bio usidren u Voloskom i prema nekim podacima, Franjo Josip pridružio mu se na čaju tijekom kojega su vodili dugačak razgovor. Druge tvrdnje upućuju na susret u vili u kojoj se  danas nalazi hotel Vila Ariston.

Još je jedan kraljevski jubilej ove godine. Naime, 1904. godine Franjo Josip I. ponovno je bio u Opatiji i tada se susreo sa švedskim kraljem Oskarom II. i kraljicom Sofijom. Švedski kraljevski par boravio je nekoliko mjeseci u Vili Jeanette, koja je bila pravo malo čudo s početka 20. stoljeća. Naime, vila je imala lijep pogled na more, centralno grijanje, dizalo te bazene sa slatkom i slanom vodom. Ne zna se koliko su se zadržali s austrijskim carem, ali je Oskar bio zainteresiran za poeziju, glazbu i kazalište, bio je privržen prirodi, pa je čak i prigovorio kako se u Opatiji gradi previše zgrada, iako su sve one lijepe. Taj prigovor i danas stoji.

Uz plemstvo, Opatiju posjećuju i umjetnici, nobelovci, političari, što sve jača imidž lječilišta. Boravilo je ovdje šest nobelovaca: Emil von Behrinh, Berta von Suttner, Henryk Sienkiewicz, Otto Loewi, Salvatore Quasimodo i Ivo Andrić. U Opatiju su svraćali Gustav Mahler, Isadora Duncan, a na popisu slavnih imena koja je Opatija ugostila nalaze se i Krleža, Čehov, Cankar, Molnár, Lehár, otac i sin Kubelik, Kálmán, Lenjin, Piłsudski, Mascagni, Puccini, Matoš, De Chirico, Stjepan Radić, Supilo, Waldeck-Rousseau, Naser i mnogi drugi.

Središte zdravstvenog turizma

Vrlo brzo nakon toga Opatija se vinula u turističke vrhunce te je dobila naziv Nica Jadrana. Od 1907. do 1910. godine Opatiju je posjetilo između 31 i 42 tisuće gostiju, ponajviše iz austrijskog (40%) i mađarskog (42-46%) dijela Monarhije, ali i iz Njemačke, Rusije, Rumunjske, te nešto manje iz Italije, Francuske i drugih zemalja. Do 1914. godine Opatija je imala 12, a Lovran četiri objekta s medicinskim uređajima za liječenje i oporavak pacijenata. Najeminentniji liječnici širom Europe preporučivali su Opatiju kao središte europskog zdravstvenog turizma. Osobito je to bio slučaj za stručnu talasoterapiju, hidroterapiju i fizikalnu terapiju za srčane bolesnike, bronhitične pacijente, astmatičare, reumatičare, postoperativni oporavak i druge kategorije bolesnika.

Nakon svjetskih ratova, lječilišni turizam opada, a razvija se gastronomija i ljetni turizam. Opatija i dalje slovi kao stara dama, ali s prigušenim sjajem. No, mondenost je ipak prisutna. Hoteli dobivaju pet zvjezdica, a 1967. godine osniva se i Zavod za talasoterapiju. Slijede međunarodni kongresi o hidroklimatizmu i talasoterapiji, a potom se 1998. osniva i ustanova Thalassotherapija koja je Referentni centar za zdravstveni turizam i medicinski programirani odmor za čitavu državu.

Povratak u prošlost

Povratak slavnoj prošlosti dio je standardne turističke ponude Opatije danas – i to tijekom cijele godine. RetrOpatija je glazbeni vremeplov u kojem se spajaju lepršavi swing, razigrani rockabilly, čvrsti rokerski rifovi, neobuzdane jazz improvizacije i električni ritmovi diska stvarajući vrhunsku zabavu posvećenu ključnim dekadama i glazbenim stilovima prošlog stoljeća. Ovaj retro festival okuplja vrhunske glazbenike, pin-up djevojke, plesače, žonglere i ulične svirače, šminkere i frizere, stare Vespe i Tomosove modele, „fićeke“ i oldtajmere. Opatijski vremeplov još je jedan povratak u prošlost, ovaj put sa živim kazivačima koji predstavljaju slavne likove iz povijesti. Tako možete susresti cara Franju Josipa, Isadoru Duncan ili Juliusa Glaxa.

Nakon hladne zime, u ožujku Opatija postaje nezaobilazni raj za ljubitelje wellnessa jer tada kreće tradicionalna manifestacija Opatija – Oaza zdravlja i wellnessa. Čudotvorne masaže, njega lica i tijela, opuštajuće kupke, saune i smirujuća aromaterapija tu su da vam vrate potrebnu energiju, a ona se potom troši na tradicionalnom i uvijek ludom karnevalu, te o božićnim i uskršnjim blagdanima.

Opatija i dalje živi punim plućima, razvijajući se u skladu s turističkim trendovima, ali bez gubitka svog dugotrajnog identiteta.